Petar Bezina: Ljetopis franjevačkog samostana Sv. Ante u Kninu 1963. -1963.
Sadržaj:
Ljetopis samostana Sv. Ante u Kninu dragocjena je kronika o životu i djelovanju jedne redovničke zajednice i jedne crkvene institucije u Kninu, ali i kronika koja pruža obilje podataka o životu Hrvata u kninskom području i o njihovim strahovitim stradanjima od velikosrpske i komunističke ideje. To je svjedočanstvo o mnogim patnjama i stradanjima, o mnogim plemenitim osobama koje su kroničari našli za potrebno spomenuti; vrlo okrutne sudbine mnogih njih svjedoče u kakvim su prilikama živjeli. Dovoljno je spomenuti da je od velikog broja franjevaca i svećenika čija se imena susreću u Ljetopisu, njih 27 ubijeno u ratu ili nakon rata strijeljano ili umrlo u zatvoru, 14 ih je završilo u emigraciji, a 9 ih je izdržalo teške zatvorske kazne.
Ljetopis, iako nastao i pisan u teškim i vrlo zamršenim političkim prilikama, s pravim obiljem raznoraznih i raznovrsnih podataka, pisan je vrlo objektivno, bez ikakve subjektivnosti. Njegov priređivač, dr. fra Petar Bezina, s velikim istraživačkim iskustvom, priredio ga je vrlo stručno i znalački, poprativši ga s 443 bilješke o osobama, događajima i drugim pojmovima koji se spominju u Ljetopisu. Upravo zbog takvih obilježja i značenja, kronika o kninskom samostanu i župi, i kninskom kraju, pružit će dobre obavijesti o prošlim teškim vremenima, a onima koji budu nešto više historiografski istraživah, bit će dobar izvor i vodič kroz nestale dokumente, kroz uništene tragove života i stratišta hrvatskoga naroda i Crkve u Hrvata u Kninskoj krajini, ali i šire.
I na kraju, sudbina ovoga Ljetopisa najbolje oslikava sudbinu Hrvata u Kninu i kninskom kraju. Ono što se događalo Hrvatima Kninjanima, to se događalo i Ljetopisu; skrivan je i spaljivan, nestajao je, ali je slučajno spašen, za razliku od većine ljudi o kojima govori, a koji su vrlo okrutno stradali u ratnom i poratnom vihoru Drugoga svjetskog rata.