Sa žaljenjem prenosimo vijest da je u 82. godini života u Karlovcu preminuo dugogodišnji zaslužni znanstvenik i bivši ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest, arheolog i povjesničar dr. sc. Milan Kruhek.
Dr. sc. Kruhek je rođen 28. 12. 1940. u Zamlači kod Varaždina. Osnovnu školu završio u Varaždinu, a Dominikansku klasičnu gimnaziju u Bolu na o. Braču. Studij arheologije s klasičnom filologijom diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij Pomoćnih povijesnih znanosti i magisterij završio na Filozofskom fakultetu u Zadru 1983.g., a doktorat iz područja povijesnih znanosti postigao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1990.g.
Četrdesetogodišnju karijeru započeo je 1969. kao kustos asistent u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Potom je bio zaposlen u Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu od 1971., gdje je bio kustos od 1973., viši kustos od 1978. i muzejski savjetnik od 1986. godine. Od 1991. do umirovljenja 2010. bio je djelatnik Instituta za suvremenu povijest, tj. Hrvatskoga instituta za povijest (od 1996.). Na tom najvećem strukovnom institutu bio je jedan od osnivača Odjela za srednjovjekovnu povijest te njegov ravnatelj od 2003. do 2007. godine. Zaposlenjem u znanstvenoj zajednici napredovao je u zvanjima: znanstveni suradnik od 1991., viši znanstveni suradnik od 1998., znanstveni savjetnik od 2002. (u trajnom zvanju od 2006.).
U iznimno opsežnom i bogatom znanstvenom opusu središnju pozornost posvetio je materijalnoj kulturi i fortifikacijskoj arhitekturi Vojne krajine, napose karlovačkoga Pokuplja u ranom novovjekovlju, od 16. do 18. stoljeća. Uopće u središte njegova zanimanja smjestio se Karlovac, njegov obrambeni sustav i graditeljstvo. Kao plod tih zanimanja nastale su i Kruhekove najznamenitije autorske monografije: Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja (Karlovac, 1993.), Karlovac: utvrde, granice i ljudi (Karlovac, 1995.) i Krajiške utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeća (Zagreb, 1995.).
Bavio se i karlovačkom prošlošću uopće, osobito u kulturno-povijesnim vodičima Franjevački samostan i crkva Presvetoga Trojstva (Karlovac, 2000.), Stari grad Dubovac (Karlovac, 2000.) i Karlovačka zvijezda (Karlovac, 2001.), a o kulturnoj povijesti grada pisao je kao suautor u monografiji Župa svetog Franje Ksaverskog, Karlovac – Švarča (Karlovac, 2004.). Najposlije je karlovačku povijesnicu obilježio kao autor (više od 50 natuknica) i urednik u Karlovačkom leksikonu (Zagreb, 2008.). Štoviše, za trajno unapređivanje poznavanja karlovačke prošlosti dobio je Nagradu grada Karlovca 1998. godine.
Osim toga, istraživao je i povijesnu topografiju Hrvatske vojne krajine uopće, javljao se i brojnim povijesnim pregledima o pojedinim hrvatskim područjima, o osmanskoj ugrozi, iseljivanjima za nje te razgraničenjima hrvatskih krajeva prema
onima pod osmanskom vlašću, o raznim starim gradovima i velikaškim obiteljima kao njihovim posjednicima, a također je razrađivao teme o sakralnoj arhitekturi i crkvenoj arheologiji.
Držao je mnogobrojna javna predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu, osobito popularizirajući rezultate znanstvenih istraživanja, što je činio i u raznim lokalnim i nacionalnim radijskim i televizijskim emisijama. Bio je gostujući predavač na Sveučilištu u Zagrebu i Veleučilištu u Karlovcu.
U Karlovcu je bio među osnivačima Centra za istraživanje i ekspedicionizam “Braća Seljan” 1997. (čiji je dugogodišnji član Upravnoga odbora), utemeljitelj Stola Družbe “Braća hrvatskoga zmaja” u Karlovcu 2001. (s naslovom Zmaj Dubovački II.) te vijećnik Poglavarstva grada Karlovca 2005. – 2009. godine