Očitovanje Znanstvenog vijeća Hrvatskog instituta za povijesti o Prijedlogu predmetnog kurikuluma povijesti
(21. veljače 2019.g.)
Ovim putem želimo javnosti podastrijeti Očitovanje Znanstvenog vijeća Hrvatskog instituta za povijest o Prijedlogu predmetnog kurikuluma povijesti (dalje: Prijedlog) koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske uputilo u javno savjetovanje dana 7. veljače 2019. Uvažavajući predmetni kurikul nastave povijesti za osnovne škole i gimnazije kao dio obrazovnog sustava, kao vodeći hrvatski javni institut posvećen povijesnoj znanosti držimo da ona nipošto ne može biti isključena iz procesa oblikovanja i usvajanja predmetnog kurikula povijesti, s obzirom da se radi o regulatornom dokumentu koji predmnijeva definiranje poučavanja povijesti u Republici Hrvatskoj. Prije svega, Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest iznova želi skrenuti pozornost na naziv dokumenta koji je postavljen u javno savjetovanje, a koji je sadržan i u Odluci o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske koja prethodi dokumentu. Držimo da bi naziv Prijedloga svakako trebalo ispraviti u “Prijedlog predmetnog kurikula Povijest”. Pri tome upućujemo na pojašnjenje akademika Radoslava Katičića, tadašnjeg predsjednika Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika, upućenom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH, te objavljenom u časopisu Jezik 57 (2010), str. 54-55. Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest svjesno je da je u javnosti o pitanju ovog nazivlja već bilo rasprave, te sa žaljenjem primjećujemo da se, unatoč argumentiranom pojašnjenju Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, sada već nekoliko godina, od trenutka kada se krenulo u projekt obrazovne reforme, uporno u javnosti, a nažalost i u službenim dokumentima ministarstva u Vladi RH, ignorira mišljenje navedenog tijela, te i dalje koristi, pa i normira, izraz kojeg su Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika, kao još niz objavljenih znanstvenih ekspertiza i izjava, argumentirano odbacili.
Razmotrivši, pak, predloženi dokument predmetnog kurikula Povijest i usporedivši ga s ranijim inačicama prijedloga, Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest smatra da su organizacijska područja uspostavljena u ovom dokumentu primjereno riješena. Ne želeći u ovom Očitovanju ulaziti opširnije u metodičko-didaktičku nomenklaturu iz područja odgojno-obrazovnih znanosti, mišljenja smo da predložene domene – Društvo, Politika, Znanost i tehnologija, Ekonomija i Filozofsko-religijsko-estetsko područje – prikladno “pokrivaju” pet različitih područja ljudske djelatnosti kao okosnice proučavanja i znanja o povijesti. Predloženi nastavni kurikul također uključuje i sedam tehničkih koncepata (Vrijeme i prostor, Uzroci i posljedice, Kontinuitet i promjena, Povijesni izvori, Povijesna perspektiva, Etička prosudba te Usporedba i sučeljavanje) koji su uključeni u razradu odgojno-obrazovnih ishoda. Uspoređujući prethodne Prijedloge i ovaj dokument, primijetili smo da je ova inačica Prijedloga uspostavila poveznicu između ishoda učenja o povijesti i sadržaja tog poučavanja, sukladno zahtjevima Koordiniranog metodološkog pristupa izradi kurikularnih dokumenata, te sukladno ranijim primjedbama na prethodne inačice Prijedloga, poput recenzije HAZU, koja je prvotnoj inačici Prijedloga zamjerala upravo nedostatak konkretizacije i isticala određenu nerealnost ostvarivanja tada predloženih očekivanih ishoda u osnovnoškolskoj i gimnazijskoj dobi. Pri tome se Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest ne bi složilo s nekim kritikama prisutnima u javnosti nakon predstavljanja ove inačice Prijedloga, po kojima bi ishodi učenja morali biti navedeni u općenitijem i širem obliku, budući da smo mišljenja da je to obilježje tek jednog od mogućih modela poučavanja temeljenih na „ishodima učenja“. No, pored toga, u kontekstu trenutno prevladavajuće paradigme o nužnoj usmjerenosti ka ishodima učenja kao osnovama nastavnog procesa (o čemu još uvijek traje i metodičko-didaktička debata i radi se također o samo jednom od modela poučavanja), postoje i primjeri u kojima su, unutar modela organiziranog oko ishoda učenja, jasno istaknute veze između usvojenih znanja, vještina, sposobnosti ili stavova i definiranog sadržaja poučavanja. Sa žaljenjem stoga možemo zaključiti da je šteta što inicijalno, kad se prije nekoliko godina, s priličnom žurbom, zakoračilo u reformu obrazovnog sustava, nije bilo više sluha i za neke druge modele reformi, poput onih u Hrvatskoj bližem, srednjoeuropskome okružju, a ne ponajviše onih s engleskog govornog područja koji u ovom reformnom zahvatu pretežu.
Nadalje, Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest je od predstavljanja prvih inačica Prijedloga kurikula Povijest smatralo da u njemu sadržaj nastavnih tema za sve razine obrazovanja mora postojati, što u ovoj inačici Prijedloga konačno i jest slučaj. Kurikul nastave povijesti je nastavni “uputnik” (premda taj pojam iz neznanog ili možda pomodarskog razloga nije imao priliku afirmirati se pred nepravilno prilagođenom tuđicom kurikulum) te uz potpuno uvažavanje dobre osposobljenosti nastavnika za osmišljavanje i izvođenje nastave, mišljenja smo da ovakav dokument i treba biti oblikovan kao skup uputa za planiranje, sadržaj i izvođenje nastave, s uspostavljenim očekivanim odgojno-obrazovnim ishodima te vrednovanjem istih. Držimo da sadržajni okvir u predmetnom kurikulu Povijest ne znači preskriptivnost, normiranje i ograničavanje autonomije nastavnika, kako se ovih dana ponegdje može pročitati ili čuti u javnosti, budući da smatramo da je ona osigurana u ovom Prijedlogu, između ostalog i na način da nastavnici imaju slobodnu mogućnost biranja metode poučavanja, s obzirom da ona nigdje nije propisana i nudi znatan prostor za individualnu inicijativu nastavnika i učenika te kreativno osmišljavanje nastave.
Nadalje, u kontekstu te kritike o svojevrsnom „propisivanju“, Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest drži da bi dokument, koji nosi epitet temeljnog dokumenta vezanog uz poučavanje povijesti u osnovnoškolskom i gimnazijskom obrazovnom sustavu, trebao definirati fond sastavljen od znanja o nacionalnoj, europskoj i svjetskoj povijesti i vještina usmjerenih na praktičnu dimenziju toga znanja, a kojeg bi svi učenici na prostoru ove države trebali usvojiti, uz uvažavanje znanstvenih spoznaja i rezultata, i dakako uz njegovanje onoga što mislimo da bi trebalo biti u srži nastave povijesti – omogućavanje mladim ljudima stjecanje znanja o povijesti, kao dijela izgradnje osobnosti, ali i kao jedne od sastavnica izgradnje osobnog i nacionalnog identiteta, ponajprije kao građana hrvatske domovine, potom građana Europe i svijeta, u relaciji i poštovanju drugoga i drugosti, u skladu s potrebama suvremenoga društva.
U tom kontekstu, proučavajući predloženi pregled obveznih tema (sadržaja) i preporučenih izbornih tema iz predmeta Povijest predstavljen u poglavljima D. Odgojno obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i pratećim tablicama u ovom dokumentu, uočili smo da je on preciznije razrađen od ranijih, nastojeći obuhvatiti prethodno spomenuti potrebni okvir znanja i vještina. Valja dodati da su pri tome uočene određene tehničke i faktografske greške, koje u određenoj mjeri mogu biti razumljive s obzirom na nerazumno kratki rok koji je novoimenovana Stručna radna skupina imala na raspolaganju za doradu kurikula i za koje mislimo da se mogu ispraviti u završnoj inačici dokumenta. Neke primjedbe su navedene i u javnom savjetovanju koje je u tijeku, pa skrećemo pozornost na njih, te preporučamo Stručnoj radnoj skupini da uvaži sve konstruktivne kritike koje su usmjerene k ispravljanju uočenih faktografskih pogrešaka, kao i prijedloge koji vode poboljšanju konačne verzije kurikula. Dodali bismo i da bi bilo dobro da vještine koje se spominju na str. 2 Prijedloga koji je sada u javnom savjetovanju budu još jasnije istaknute i objašnjene, s obzirom na njihovu važnost kao pokazatelja učeničkih postignuća u razvoju sposobnosti povijesnog razmišljanja. Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest mišljenja je da okosnica poučavanja povijesti u hrvatskom obrazovnom sustavu, pa tako i temeljnom dokumentu koji ga usmjerava, treba biti nacionalna povijest, i to prikladno i jasno uklopljena u dio europske povijesti, što hrvatska povijest nedvojbeno jest. Držimo da je u ovoj dorađenoj inačici Prijedloga predmetnog kurikula Povijest, koja se sada nalazi u javnom savjetovanju, ta uklopljenost i uravnoteženost nacionalne povijesti u europskom i svjetskom kontekstu prisutnija nego u prethodnima, što pozdravljamo.
Zaključno, Znanstveno vijeće Hrvatskog instituta za povijest mišljenja je da je ova inačica Prijedloga predmetnog kurikula Povijest, uz uvažavanje utemeljenih primjedbi iz javnog savjetovanja u poglavlju D. Odgojno obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i pratećim tablicama, za sada najzrelija za moguću primjenu u nastavi povijesti.