Djelatnici u miru

prof. dr. sc. Mirko Valentić, znanstvenik emeritus

Rođen 19. 09. 1932.;
Mjesto rođenja Ivanjska, Banja Luka, Republika
Bosna i Hercegovina; Hrvat, državljanstvo, hrvatsko
Matični broj u Ministarstvu znanosti RH (EZR): 51473;
Znanstveni savjetnik; reizbor 1994.;
Znanstvenik emeritus, izbor 2006.

Školovanje:
Maturirao 1953.;
Diplomirao 1961.; studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Doktorirao 1978.; Filozofski fakultet u Zagrebu, humanističke znanosti, polje povijesna znanost.
Tema doktorata: Hrvatsko-slavonska Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom
1849.-1881.

Podaci o stručnom usavršavanju u inozemstvu:
Ratni arhiv u Beču, 1976. i 1977. (istraživanje arhivskog gradiva).

Zaposlenja i dužnosti:
Škola za odgajatelje, kao profesor povijesti (1961.-1964.);
Povijesni muzej Hrvatske, kustos (1964-1971.);
Hrvatski institut za povijest (1971.-2002.).
Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest od 1990. do umirovljenja 2002. godine.

Od 1993. radi kao profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagreb, Odjel za povijest, Kolegij Hrvatska od 16. do 18. stoljeća.
Od 2005. član Savjeta za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Istraživački i znanstveni rad:
Istraživačke teme:
Vojna krajina; Prometna integracija i jadranska orijentacija Hrvatske; Migracijski i kolonizacijski procesi tijekom 16. i 17 stoljeća; Gradišćanski Hrvati; Velikosrpski projekti 19. i 20 stoljeća.

• Bibliografija

Kisić-Kolanović, Nada, hrvatska povjesničarka (Šibenik, 11. IX. 1949). Diplomirala je (1972) i doktorirala (1988) na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Znanstvena je savjetnica i voditeljica Odjela za suvremenu povijest u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, gdje radi od 1973. Bavi se suvremenom hrvatskom poviješću u razdoblju II. svjetskog rata (1941–45). Istraživala je problematiku državnopravnog oblikovanja komunističke vlasti u Hrvatskoj, s težištem na povijesti Zemaljskog antifašističkoga vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (Andrija Hebrang: iluzije i otrežnjenja, 1996), a u novijim se istraživanjima posvetila političkoj i diplomatskoj povijesti Nezavisne Države Hrvatske: Mladen Lorković: ministar urotnik (1998), NDH i Italija (2001), Zagreb–Sofija (2003), Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.–1945. (2009) i dr.

Krišto, Jure, hrvatski povjesničar (Stipanići kraj Tomislavgrada, BiH, 29. III. 1943). Doktorirao iz teologije 1979. na Sveučilištu Notre Dame u SAD-u. Od 1991. zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest. God. 1993. doktorirao na Filozofskome fakultetu u Zagrebu temom Katolička crkva u hrvatskoj politici 1850.–1918. (objavljena pod naslovom Prešućena povijest, 1994). Od 1992. do 2000. urednik Časopisa za suvremenu povijest. Ponajviše se bavi novijom hrvatskom poviješću, političkim položajem i ulogom Katoličke crkve. Ostala djela: Katolička crkva u totalitarizmu: 1945.–1990. (1997), Katolička crkva i Nezavisna Država Hrvatska: 1941.–1945. (1998), Sukob simbola: politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (2001), Hrvatski katolički pokret: 1903.–1945. (2004), Stoljeće služenja Bogu, Redu i narodu (2005), Riječ je o Bosni (2008)

Zdenko Radelić (Maribor, 20. svibnja 1954.), hrvatski je povjesničar. Nakon diplomiranja kratko vrijeme radio je u prosvjeti, a od 1982. godine do umirovljenja 2019. radio je u Institutu za historiju radničkog pokreta (danas Hrvatski institut za povijest) u Zagrebu. Od 1990. godine sudjelovao je u projektu “Uspostava partijskog monopola 1945.-1952.”. Surađivao je i vodio različite znanstveno istraživačke projekte poput “Društveni razvoj Hrvatske 1929.-1971.”, “Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat (1990.-1995.-1998.)” i “Hrvatska u 20. stoljeću: modernizacija u uvjetima pluralizma i monizma”. Autor je više znanstvenih monografija

dr. sc. Zlatko Matijević, znanstveni savjetnik u mirovini

e-pošta: zlatko.matijevic1@zg.t-com.hr

Ime i prezime: Zlatko Matijević. II. Mjesto i datum rođenja: Zagreb, 10. veljače 1955. IV. Školovanje: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: a) prof. filozofije (1977.), b) prof. povijesti (1979.), c) magistar znanosti iz područja povijesti: „Katolička crkva u Hrvatskoj i stvaranje jugoslavenske države 1918.–1921. godine“ (1985.) i d) doktor društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja povijesnih znanosti: „Hrvatska pučka stranka 1919.–1929. godine“ (1993.). V. Nastavna djelatnost: u akad. god. 1998./1999.–2001./2002. predavač na Studiju povijesti Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (kolegiji: „Povijest XIX. stoljeća“, „Položaj hrvatskoga naroda u Kraljevini Jugoslaviji“ i „Hrvatski narod u Drugom svjetskom ratu“). VI. Znanstveno zvanje: znanstveni savjetnik u trajnom zvanju (2005.). VII. Članstvo u uredništvima znanstvenih časopisa: član uredništva Časopisa za suvremenu povijest, Zagreb, (1996.–2006.); glavni urednik časopisa Pilar, Zagreb, (2010.–2013.). U Hrvatskom institutu za povijest istražuje teme iz hrvatske crkveno-nacionalne i stranačko-političke povijesti hrvatskoga naroda u prvoj polovini XX. stoljeća (1980.–).

• Bibliografija

Dr. Bing rođen je 1956. u Novom Sadu. Osnovnu školu, gimnaziju i fakultet završio je u Zagrebu. Doktorirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Osim toga, studirao je ekonomiju (apsolvent poslijediplomskog studija) te završio četverogodišnji studij filozofije. Od 1992. do 1995. bio je prvi predsjednik hrvatskog ogranka Međunarodne organizacije za ljudska prava. U tom je razdoblju radio na prihvaćanju žrtava rata iz BiH te na dostavi humanitarne pomoći u BiH (Bijeli put Slobodana Langa)… Kao povjesničar bavio se mnogim temama suvremene hrvatske i regionalne povijesti, uključujući međunarodne aspekte raspada jugoslavenske države i uspostave nove geopolitičke arhitekture u regiji. Član je Organizacije američkih povjesničara i međunarodni urednik za Hrvatsku Časopisa američke povijesti…

Katarina Spehnjak, politologinja i povjesničarka.

Zdravko Dizdar rođen je u Oklaju 1948. godine. Osnovnu školu pohađao je u Oroliku, kod Vinkovaca (1-4. razred) i u rodnom Oklaju (5-8. razred), a gimnaziju (društveni smjer) od 1962. godine pohađao je i završio u Zemunu. Studij povijesti (jednopredmetni smjer) započeo je 1966. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a od druge godine nastavio i završio u travnju 1970. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U razdoblju od 1972. do 1980. godine radio je kao kustos u Regionalnom muzeju Pounja u Bihaću. Vodio je zbirke, objavljivao priloge te organizirao izložbe iz novije povijesti Pounja (od 1878. do 1945. godine).

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je 1979. godine magistarsku tezu Radnički pokret Pounja 1929-1941., a doktorsku dizertaciju Četnički zločini u Bosni i Hercegovini od 1941. do 1945. obranio je 2001. godine (na istom fakultetu).

Od 1980. godine do umirovljenja radio je kao znanstvenik Hrvatskog instituta za povijest.

Igor Graovac, politolog, sociolog i povjesničar.

Dr. sc. Mihael Sobolevski (Sobolewski) rođen je 4. rujna 1938. u Dombravi kraj Bosanskog Novog. Majka Jozefina Woloszyn je bila domaćica, a otac Stanislav rudarski radnik. Mjesto Dombrava osnovali su krajem 19. stoljeća poljski kolonisti s područja južne Poljske koje je tada bilo u sastavu Habsburške  monarhije.  U  jesen  1941.  obitelj  M. Sobolevskoga,  kao  i  drugo  poljsko  stanovništvo, izbjeglo je s toga prostora, njegova obitelj u Slavoniju, u mjesto Dragovce u općini Nova Kapela, kraj Nove Gradiške. Nakon osnovne škole polazio je realnu  gimnaziju  u Slavonskoj  Požegi,  a  povijest je diplomirao u siječnju 1963. na Filozofskom fakultetu  u  Zagrebu.  U  travnju  1982.  obranio  je doktorsku disertaciju Radnički pokret u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju 1919-1929. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zadru, Sveučilišta u Splitu.
Radio je u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske (1962.-1966.) na radnim mjestima od arhivskog pomoćnika do asistenta istraživača u Odjelu Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a); Zavičajnom muzeju u Ogulinu (1967.-1974.) kao kustos, a od 1974. vršitelj dužnosti direktor muzeja i u Muzeju narodne revolucije u Rijeci (1975.-1976.) kao kustos. U desetogodišnjem bavljenju muzejskom djelatnošću utemeljio je Zavičajni muzej u Ogulinu i utemeljio sve njegove muzejske zbirke (povijesna, arheološka, etnografska, spomen soba
Ivane Brlić Mažuranić i Josipa Broza Tita), te razvio izdavačku djelatnost. U Rijeci je sa skupinom muzealaca radio u novosagrađenoj zgradi Muzeja narodne revolucije (danas Muzeja Grada Rijeke) na stalnom muzejskom postavu. Budući da se želio baviti isključivo znanstvenim radom na istraživanju suvremene hrvatske povijesti zaposlio se u Centru za historiju radničkog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara u Rijeci (1967.-1989.) radeći na različitim mjestima: višeg stručnog suradnika, stručnog savjetnika, višeg znanstvenog suradnika i direktora (1983.-1988.). U tome razdoblju težište njegove znanstveno-istraživačke djelatnosti je na povijesti toga dijela zapadne
Hrvatske od 1918. do 1945. godine. Od potkraj 1989. radio je na poslovima višeg znanstvenog suradnika u Institutu za historiju radničkoga pokreta Hrvatske u Zagrebu, uskoro preimenovanog u Institut za suvremenu povijest, a zatim u današnji Hrvatski institut za povijest. Tu je 28. lipnja 1991. bio izabran za  vršitelja  dužnosti  poslovodnog  organa  Osnovne  organizacije  udruženog rada za znanstvena istraživanja, vršeći tu dužnost do reorganizacije Instituta slijedeće godine. Istodobno je od 1991. do umirovljenja potkraj 1998. godine bio voditelj projekta: “Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu”. Sada kao vanjski suradnik sudjeluje u radu na institutskom projektu voditelja dr. Marina Manina “Povijest Istre: sustavi, institucije, društvo i identitet u 19. i 20. stoljeću”.